AZRA – ŽIVOT NAKON OČEVE SMRTI

U 07:20 mi je zazvonio telefon. Sestra je nesto govorila. Po panici u glasu sam shvatila da se nesto desava, iako je nista nisam razumjela. Brzo sam iskocila iz kreveta, obukla se u trenu i ponovo je nazvala. Tada mi je sestra saopstila da je nas otac umro.

Dzavid i ja smo stigli u stan kod mame. Tamo sam vidjela tatu kako lezi na krevetu, kao da spava. I bez obzira sto to vidim svojim ocima, ne vjerujem da je istina. Tata je jednostavno zaspao i nije se probudio – prica nam tuznim glasom Donna Ares koja je prije mjesec dana ostala bez svog oca Osmana Kolakovica – Kole.

Teski trenuci za porodicu kada se neko ispraca na onaj svijet u godinama nakon rata su svakodnevnica, a da ne zaobilaze ni one koji su tu da nama popravljaju raspolozenje, te uvijek spremni za osmjeh. Donna isice kako dani nakon oceve smrti prolaze sporo i tesko.

- Danas i sestra i mama i ja kazemo da nas je cuvao do posljednjeg dana. Nisu to bile neke godine, tek 62. Najteze mi pada to sto je bio izuzetno raspolozen posljednjih mjeseci, normalno je radio i ni na sta se nije zalio. Ovo je veliki gubitak i ogroman udarac za sve nas.

Veza izmedju kcerke i oca uvijek je specificna i kao po pravilu ispunjena ljubavlju i paznjom prema mezimici.

- Moj tata je bio jedan od onih oceva koji su zeljeli da dobiju kcerke. Svi pricaju da se jos prije mog rodjenja salio da cu svirati i pjevati s njim, jer upravo je on donio prvu elektricnu gitaru u Bihac i svirao u prvom Bihackom bendu “Djecaci sa Une”. Bio je poznat po svojoj energiji. Vozio je kajak, jahao konje, vozio bicikl sa jednom nogom na sicu a drugom u zraku, radio je vratolomije kakve rade samo najhrapriji. Bio je neustrasiv. Nicega se nije bojao. Uvijek veseo i raspolozen, spreman na salu.

Donna istice posebnost svog odnosa sa ocem, jer je nikda nije tretirao kao dijete, vec kao zrelu osobu koja zna sta hoce.

- Naucio me da budem tvrdoglava i da se borim za svoje na pravednoj osnovi. Uvijek je bio tu kad mi treba. Bio je ponosan na moju karijeru, jer je znao kakav je ovo posao i podrzavao me.

Podrska 14-godisnjoj djevojcici, koja je krenula na svirku sa bendom, ali u drugi grad, bila je iskusenje. No, tata Kole, kako su ga zvali, imao je i tada svoj stav:

- Mama se malo protivila tome, jer sam bila premlada, a tata je bio za to da idem. Uvijek je govorio: “Da te nisam tada pustio, otisla bi sama, i imali bismo problem”. Imao je potpino povjerenje u mene, jer je znao da ih necu obrukati.

Prije 5 mjeseci Donni je umro tetak. Imala je zakazane nasrupe i pitala je oca da li da ih otkaze.
- On je sugerirao da nista ne otkazujem i da isto vrijedi i u slucaju da se njemu nesto desi, bas iz razloga sto je bio preponosan na moje uspjehe.

Velika oceva zelja je bila i da sestra Alma zavrsi fakultet, jer se, kaze, cijeli zivot trudio da mu se kcerke osamostale, postanu pravi ljudi, koji zaradjuju i cijene svoj dinar.

- Ja sam to dodlovno shvatila i pocela zaradjivati sa 14 od muzike. Od tada sam definitivno svoj covjek. A mogle smo biti razmazene djevojcice, jer su nam roditelji bili priustili sve za lagodan zivot, no glavni je ipak bio pravilan odgoj.

Donna prica da je posljednjih godina znala otici sa ocem na kafu i pricati o svemu i svacemu. Bio joj je, kaze, autoritet i ogromna podrska. Na pitanje o pjesmi kao nacinu da iskaze bol, zastaje i razmislja…

- Kada mlad covjek izgubi oca, naglo odraste. Moj otac je bio veliki covjek. Jedna pjesma ne bi bila dovoljna da kazem sve sto mislim i osjecam. Znam samo da mi svakog dana sve vise nedostaje. Za mene, on nije otisao. Ponasam se kao da je tu, kao da me od nekud gleda. Uspjeh i dobro ponasanje su moj dug koji imam prema njemu. Ponosim sa sa svojim roditeljima jer su sestru i mene naucili da budemo normalne osobe – kaze na kraju Donna Ares.

razgovarala: Zana Kolos

Izvor: Magazin AZRA

Također pogledaj:

Similar Posts

DSC_0068 INTERVJU2

1 Comment

  1. elma says
    18 September 07 at 3:23pm

    Draga Donna … suosjecam s tobom, ali ti si bar prozivjela nesto s njim bili ste prijatelji …
    Ja sam izgubila oca u ratu … imala sam samo deset godina, bio mi je sve … s njim je otisao i jedan dio mene …
    I poslije 13 godina osjecam veliku tugu i nedostaje i da me podrzi …
    Tvoj najveci fan Elma iz Breze

    (reply)

Leave a Comment