BLOG – Važno je biti prvi

Jutros sam se vratila iz Makedonije gdje sam imala veoma uspješan koncert u Skoplju, pred nekoliko hiljada ljudi. Još uvijek sam pod utiscima, ali dragi moji čitatelji, vrijeme je da se bacim na posao i to na trenutak zaboravim i posvetim se samo vama.

Ne znam sta očekujete od mene kada je u pitanju predmet ili tema ovog pisanja, ali ono što sigurno znam da tražite od mene je potpuna iskrenost, a to je svakako nešto sto vam mogu ponuditi u svakom momentu.

Svi koji me poznaju potvrdit će ovu činjenicu, a oni koji me ne poznaju uvijek će reci nesto u stilu “Donna nesto folira” i obavezno mi naći neku zamjerku. Takvi me ne zanimaju u životu, njihova misljenja pogotovo i ako ste se kojim slučajem prepoznali, ovaj post nije za vas!! Prestanite čitati!! Napustite sajt!!

E sad, jedna velika dobrodoslica za sve koji ostaju!!

Velika mi je čast i zadovoljsto otvoriti sezonu pisanja postova poznatih na ovom veoma popularnom sajtu, (post je pisan za hrvatski folk sajt), jer smatram da je u životu vrlo važno biti prvi.

Otkriću vam malu tajnu. Jedva čekam 01. decembar!!!

Tog dana “Grand produkcija” u svom časopisu “Grand reviji” objavljuje moj veliki jubilarni koncert i novi singl pod nazivom “Kazna”!!

Ono što ja zapravo jedva čekam jeste da podijelim taj doživljaj sa publikom koja nije bila u prilici da posjeti koncert održan u Bihaću povodom mojih uspjesnih 10 godina na estradi!!

Inače nisam toliko nestrpljiva kada je u pitanju posao, da se razumijemo ljubav prema muzici je jedno, a show - business nesto sasvim drugo, pitanje termina, rokova, dogovora i slično, ali za ovaj koncert sam vrlo emotivno vezana i zato se osjećam kao dijete koje čeka neku davno obećanu lutku. Nije mala stvar 10 godina u ovoj estradnoj džungli gdje ima svega, samo ne sentimentalnosti. Takva sami ja u poslu, sve – samo ne sentimentalna!

U ovom cd-u i zvuku su spakovane sve moje emocije!!

Dok sam pjevala prošle su mi kroz glavu sve bitne stvari i dogadjaji, svi ljudi sa kojima sam saradjivala, moje prvo javno pojavljivanje na DORI 97, početak saradnje sa muzičkim producentom Džavidom, tada, a danas mojim glavnim saradnikom i životnim saputnikom, pa velike nagrade za hit 2000 godine “Sviraj nešto narodno”, pa cijela ova godina praćena hitom “To mi nije trebalo”, pa i ta publika koja je rije 10 godina bila na mom prvom koncertu držeći mame i tate za ruke, sada su samostalni klinci koji su odrasli uz moje stihove i note i došli su da me podrže i uveličaju moj veliki dan “D”!!

Ljudi, ne možete da zamislite šta mi je sve palo na pamet.

Sjetila sam se i kako sam povukla sestru Dalilu sa sobom na pozornicu da mi pjeva prateće vokale. Desilo se to u Švicarkoj, ne sjećam se u kojem gradu. Imali smo koncert skupa sa Halidom Beslićem. Ona se požalila kako će joj biti dosadno dok bude čekala da mi zavrsimo koncert, obzirom da je bila u backstage-u, jer nije poznavala nikog s kim bi mogla da se druži. Ja sam joj rekla da ide sa nama na binu.

Otprilike ovako je bilo:

Ona kaže meni:

”Šta cu raditi na bini, jesi ti normalna”,

a ja njoj hladno:

“Pa pjevat ćes prateće”,

“Ali ja ne znam tekstove …”

“Pa naučit ćes, ti samo pjevaj drugi glas i ništa se ne brini. Znaš ti to – samo nikad nisi probala!!”

I kako tad, tako i danas, ostala je sa nama u ekipi evo vec 7 godina.

Ljudi, bas sam se raspričala, ode ovo predaleko!!!

Postat će roman na kraju!!

Ovdje cemo stati!

Moramo nešto sačuvati i za drugi put (jaooo, ovo sam rekla kao da nemam more dogadjaja i informacija pa se čuvam za drugi put, hahahaha, šala naravno)

Nego da zavrsimo priču o koncertu, tj, da nastavim tamo gdje sam stala.

Ovaj koncert poklanjam svojoj publici, jer želim sa svima da podijelim emocije koje su me preplavile dok sam sa svojim veoma uštimanim bendom nastupala u Bihaću pred publikom koja me ispratila na estradni put i uvijek dočekala pri povratku kući!

I da se zahvalim naravno svima njima!!

I mojim muzičarima - svaka čast, najbolji su, to mi je druga familija!!!! Džavidu, malo je sve sto kazem. Za sestru takodjer!! Mojoj mami veliko hvala sto je izdržala sve moje hirove, borbu i pritiske koji prate ovaj posao.

A koncert, posebno pjesmu “Idi idi moja vilo”, koja mu je bila omiljena, posvećujem svom zauvijek voljenom ocu, koji vise nije sa nama, ali je bio i ostao veoma bitna karika u izgradnji moje ličnosti. Naučio me da budem veliki radnik i da budem hrabra!!

Hvala svima koji su na bilo koji način učestvovali da postanem ovo što sam danas!!

Prije svega čovjek, pa onda Donna Ares

Volim vas SVE!!!

Donna Ares